Udruga se održala do danas, s tim, da je temeljem promjena u propisima mijenjala i svoj naziv, da bi, na temeljima ZOR-a 1996.g. promijenila naziv, a djelomično i sadržaj rada prema sadašnjem nazivu.

            U početku, nova vlast tražila je suradnju sa Udrugom.

            Zadnjih cca 8 – 10 godina, to se izbjegava.

            Vrhunac konzumacije navedene tvrdnje doživljen je 2008.g. u procesu pripreme za donošenje zdravstvenih zakona. Kao što znadete ti zakoni reguliraju i pluralizam vlasničkog interesa u obavljanju zdravstvene djelatnosti, pri čemu privatna praksa ima ogromno značenje, kako po sadržaju rada (takoreći cijela primarna razina zz) tako i po broju subjekata.

            Kada smo pristupili jednoj radionici za pripremu konačnog teksta Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN, 150/08., na intervenciju jedne dame, čelnice Sindikata, koja se je po našoj prosudbi bojala naše konfrontacije glede određenih pravnih rješenja, koje su ugradili u Zakon,  državni tajnik, koji je rukovodio sa sjednicom, zamolio nas je da napustimo sastanak, da ne kažemo „izbacio“, makar smo kao predstavnici Udruge jedini od nazočnih, imali legitimaciju sudjelovati u demokratskom sučeljavanju/konfrontaciji javnog i privatnog interesa u djelatnosti zdravstva. Ministru je bilo dovoljno, da u pripremi i donošenju tih propisa sudjeluju hrvatske zdravstvene komore. Kao što znadete, članovi tih komora su zdravstveni radnici po prisili/sili zakona, pa slijedom toga te pravne osobe nemaju status udruge iz članka 43. Ustava RH – asocijacija slobodno udruženih članova – već tijela vlasti, na koje je Država prenijela dio poslova državne uprave, sukladno članku 116. Ustava RH. Slijedom toga ispada, da o različitim vlasničkim pravima raspravljaju tijela Države, tijela istog ranga – horizontalne jačine (vidi Popis tijela javne vlasti za 2009.g.).

            Drugi oblik diskriminacije odvija nam se svakodnevno, pred očima javnosti, kada se ministar, predstavnicima udruge liječnika opće/obiteljske medicine KOHOM obraća po prilici slijedećim riječima: „Ne, Vas neću primiti na razgovor, tko ste Vi, ja biram sebi sugovornike“?

            Niti KOHOM, a niti Udruga ne želi ništa drugo nego ono što propisuje članak 2. ZOR-a glede diskriminacije, odnosno što propisuje Zakon o suzbijanju diskriminacije, tj. – citat: „.. da ne budemo stavljeni i nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.“!

            Na temeljima Zakona o suzbijanju diskriminacije Udruga je podnijela 2 tužbe Županijskom sudu u Zagrebu:

-       jednu protiv Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, imputirajući diskriminaciju prema danom opisu, a isto tako i

-       protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

            E-mailom dostavljamo Vam cjelovite tekstove tužbi.

            Istovremeno Vam dostavljamo i prepisku sa Ministarstvom zdravstva RH, Odborom za zdravstvo Sabora RH i Kabinetom predsjednika Vlade RH u predmetu kojim smo tražili ispriku zbog ekscesa glede zabrane sudjelovanja u raspravi o tekstovima zakona koji su se pripremali za donošenje.

            Možda će zvučati neskromno, mislimo, da zbog našeg nesudjelovanja u pripremama za donošenje zakona, donijeti zakoni sadrže masu povreda Ustava RH. Slobodni smo Vam na isti način dostaviti i sažetak 2 ustavne tužbe protiv Zakona o zz i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.  Vi gospodine pravobranitelju, kao bivši sudac Ustavnog suda moći ćete ocijeniti ispravnost/neispravnost naše prosudbe/ocjene.

            Ako imate sugestije, kako dalje postupati da osnažimo RH u konzumaciji zajamčenih ustavnih sloboda građana, prema standardima EU-a, biti ćemo Vam zahvalni.