| Odgovor Sindikatu |
|
Telefaksom smo dobili i nalog Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, u kojem je od jednog medicinsko-biokemijskog laboratorija, zatražena obustava sindikalne članarine, u iznosu 1 % od bruto primanja svakog radnika MBL-a, prema sljedećem:
Predmet: Obustavljanje sindikalne članarine za članove našeg sindikata i to:
Molim gore navedeni naslov da našim navedenim članovima Sindikata obustavljate sindikalnu članarinu i to 1 % od njihovih bruto primanja na žiro račun:
SINDIKALNA PODRUŽNICA M.B.L. xxxxx XXXX BANKA Ž.R. br. xxxxxxxxxxxxx
S nadom u povoljan ishod ove zamolbe unaprijed se zahvaljujem za dobru suradnju i rješavanje tekućih problema na relaciji Poslodavaca i Sindikata. Kontakt sa glavnim povjerenikom Sindikata možete ostvariti na MO….“
Uslijedio je odgovor Udruge:
„Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske
Predmet: Plaćanje sindikalne članarine u ime i za radnika, ustezanje od bruto plaće i transfer na žiro-račun „njegovog“ Sindikata – odgovor na podnesak Naslova; Temeljem članka 171. stava 2. ZOR-a – pročišćeni tekst (u daljnjem tekstu: ZOR), zastupamo,. našeg člana Medicinsko biokemijski laboratorij xxxxxx(u daljnjem tekstu: MBL), u svezi podneska Naslova od______.02.2009.g. Ne postoji pravni osnov za postupanje MBL-a/poslodavca prema svojim radnicima prema naputku Naslova. Obrazloženje: Uvodne napomene Demokratsko pravo je svakog radnika utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo Statutom ili pravilima tog sindikata – izričita odredba članka 167. stavak 1. ZOR-a. Presumpcija je, da radnici utemeljuju svoju udrugu koja se zove sindikat u području djelovanja njegovog poslodavca (definicija radnika, prema članku 8. stavak 1. ZOR-a je: „…fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca“). Zašto se stavlja znak jednakosti između radnika, prema opisanim obilježjima i poslodavca, odgovor je, što se prava iz rada i po osnovi rada, na temeljima ZOR-a, rješavaju dijalogom – radnik/poslodavac, ne jednostranom voljom poslodavca, kako je to važilo u bivšoj SFRJ (poslodavac, prema istom članku 8. ZOR-a je: „…fizička ili pravna osoba za koju radnika u radnom odnosu obavlja određene poslove“). Iz opisanog, jasno proizlazi pravna veza radnika i poslodavca i to za područje njihovog uzajamnog djelovanja, koje je područje njihove kompetencije i ingerencije. Presumpcija je, da se radnici organiziraju – radničko vijeće ili sindikat, u području djelovanja njihovog poslodavca Člankom 173. ZOR-a propisano je, da sindikat mogu utemeljiti najmanje 10 punoljetnih, poslovno sposobnih fizičkih osoba. Ako MBL ne zapošljava broj radnika koji bi mogli formirati sindikat, radi dijaloga sa poslodavcem u ostvarivanju prava iz rada i po osnovi rada, mogli su koristiti pravni institut radničkog vijeća iz članka 141. ZOR-a, tj. imenovati svog predstavnika, sa nadležnostima radničkog vijeća iz članka 150. ZOR-a (štiti i promiče interese radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem, paziti da se poštuje ZOR, Kolektivni ugovor, te drugi propisi koji su donijeti u korist radnika, paziti da li poslodavac točno i uredno ispunjava obveze glede obračunavanja i uplaćivanja doprinosa i…, kako je propisano člankom 152. ZOR-a). Učlanjenje radnika u sindikalnu organizaciju drugog/drugih poslodavaca je kontra legen – suprotno odredbama/interesima/intencijama ZOR-a. Zašto? Zato jer se konfrontacija interesa radnik/poslodavac odvija samo na relaciji poslodavac/radnik koji su sklopili ugovor o radu. Područje djelovanja radnika, kroz oblike njihovog udruživanja, po principu akcije/reakcije uvjetovano je radnim odnosom utemeljenim ugovorom o radu. Vlasništvo determinira taj/takav odnos, zbog propisane odgovornosti vlasnika za obveze subjekta u njegovom vlasništvu U konkretnom slučaju, pravni apsurd je to veći, što su radnici pristupili u sindikat koji „pokriva“ drugo područje primjene kolektivnog ugovora, u smislu članka 202. ZOR-a. Citirani članak ZOR-a propisuje, da svaki kolektivni ugovor mora naznačiti osobe i područje na kojem se on primjenjuje. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH „pokriva“ područje javnih službi u RH, jer je konzumirao svoje pravo biti stranka pri sklapanju Kolektivnog ugovora, u smislu članka 3. stavak 2. Zakona o plaćama u javnim službama, pored 6 drugih središnjica sindikalnih organizacija subjekata javnih službi. Partner tim sindikatima u ime subjekata u vlasništvu Države/županija, bila je Vlada RH. Ne može vlasnik pravna pravila za svoje područje protegnuti i na drugo vlasničko područje Subjekti iz prethodnog stavka nemaju/ne mogu imati ovlasti sklapanja kolektivnog ugovora ili prolongacije valjanosti sklopljenog na subjekte drugog vlasničkog područja, zbog izričite odredbe članka 48. Ustava, koji propisuje – jamči se pravo vlasništva – i koji propisuje – vlasništvo obvezuje - . Na osnovi rečenog, Država pokriva gubitke subjektima javnog sektora zdravstva, nastale zbog primjene Kolektivnog ugovora od 2005.g. – načelo neograničene i solidarne odgovornosti. Vlasnici subjekata zdravstva odgovaraju za obveze subjekata koji provode zz u njihovo ime, po načelu solidarne i neograničene odgovornosti (zbog toga Država pokriva gubitak javnog, ne privatnog zdravstva od cca 5 milijardi kn, nastali zbog primjene Kolektivnog ugovora od 2005.g. Slučaj, kada bivšem vlasniku MBL-a – ugovornom partneru HZZO radnici plijene mirovinu i privatnu imovinu, zbog loših/manjkavo sklopljenih ugovora o radu) Subjekt privatnog zdravstva, pa tako i MBL, ima prava i obveze, prema istim ustavnim načelima. To znači, da za obveze MBL-a odgovara MBL, a nakon toga solidarno i neograničeno i vlasnik svojom posebnom imovinom. Sve opisano, važeće je od rimskog prava pa do danas, a počiva na univerzalnom načelu: „Granice mog prava završavaju tamo gdje počinje pravo drugoga“. Dovodite u zabludu radnike, nudeći im sindikalnu zaštitu izvan područja Vaše ingerencije (Vaša ingerencija je područje javnog zdravstva i primjena Kolektivnog ugovora sklopljenog prema članku 3. stavak 2. Zakona o plaćama u javnim službama – privatna praksa nije javna služba, izričita odredba Odluke Ustavnog suda iz 2007.g., koja se bazira na načelu vlasništva iz članka 48. Ustava RH) U tom smislu, za Vaš podnesak mogli bi laički izjaviti: „zbrajate kruške i jabuke“ ili još adekvatniji izraz koji Dalmatinci često koriste u međusobnoj komunikaciji: „Da li ti je to ćaćino?“. Člankom 128. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske propisana je obveza obustave plaće i transfer obustavljenog iznosa u korist Sindikata, za osnov sindikalne članarine, samo ako se članarina za radnika čiji je poslodavac član Udruge plaća u korist Sindikata radnika na radu u privatnoj praksi Hrvatske, Sindikata koji je potpisnik Kolektivnog ugovora…, NN, 127/06. (jedan od sindikata javnih službenika u djelatnosti zdravstva pokrenuo je postupak pred Općinskim sudom u Zgb osporavajući valjanost Kolektivnog ugovora, jer on nije sudjelovao u njegovom donošenju. Općinski sud odbio je tužbu s obrazloženjem, da Sindikat djeluje u drugom području. Presudu je potvrdio i Županijski sud, sve pozivom na članak 202. ZOR-a).
ZAKLJUČAK Rezimirajući rečeno, ako radnici MBL-a žele biti članovi Sindikata, koji ne „pokriva“ vlasničko područje i područje ingerencije i kompetencije njihovog poslodavca, stvar je njihovog izbora, ali bez očekivanog efekta/koristi. U tom smislu, radnike se mora informirati o tim činjenicama, da ne očekuju nemoguće i da se na kraju ne ispostavi da su plaćali za nešto, bez očekivanog ekvivalenta. Na strani Naslova, takve članarine/prihod, mogli bi se tretirati kao bezrazložno bogaćenje. Srdačno Vas pozdravljamo.
Dostavljeno na znanje: Tajnik Udruge - članu Udruge Ivan Gabrilo, dipl. iur.
Objava: U časopisu “Privatna praksa u zdravstvu“ |

VAŽNE OBAVIJESTI:



